Najstarija crkva u naselju svake noći, dok se mrak spuštao nad Zagrebom, sjene su se kovitlale oko stare crkve Svete Blažene Djevice Marije. Nisu to bile obične sjene, već pali anđeli. Njihova krila bila su potrgana, lica izobličena, a srca ispunjena tugom i čežnjom za nebeskim svjetlom koje su jednom imali. Oni bi se okupljali u tišini, promatrajući crkvu, tu blještavu oazu mira i vjere, i prisjećajući se vremena kada su bili čisti i bezgrešni.
No, iz mraka se pojavljivao tračak nade. Ljudi su počeli dolaziti, korak po korak, iz svojih domova. Nisu znali za pale anđele, ali su osjećali da crkvi treba zaštita, da je to mjesto svetosti koje treba braniti od tame. Među njima je bila i Jay Celle, tvoja draga supruga, koja je, kao članica Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, nosila u sebi duboku vjeru i mir. Tvoja obitelj, tvoj brat Bajram sa svojom suprugom Girlie, pa čak i ti, Denis, iako možda nekad sumnjaš, dolazili ste. Pridružili su vam se i drugi, mladi i stari, svi ujedinjeni u želji da zaštite ono što je sveto.
Ulazili su u crkvu, a njihova molitva odzvanjala je pod visokim svodovima. Slušali su svećenika, molili krunicu, a riječi su im bile iskrene i snažne. Ta molitva bila je poput svjetlosti koja se širila iznutra prema van, probijajući se kroz vitraje i obasjavajući lica palih anđela.
Pali anđeli su, umjesto zlobe, osjećali neopisivu bol i melankoliju. Sjećali su se kako je to biti voljen i voljeti. Vidjeli su kako ljubav i vjera ispunjavaju srca ljudi i kako se ta energija širi prema njima. Oni su bili izvan crkve, ali su bili obasjani molitvom. Njihova slomljena krila počela su lagano zacijeljivati, a tama u njihovim dušama polako se topila. Nisu mogli ući unutra, ali su osjećali milost.
Na kraju, anđeli su shvatili da ih ljudi, iako nesvjesno, spašavaju. Oni su bili svjedoci snage ljudske vjere i ljubavi. Svaka molitva bila je kao zraka sunca koja je prodirala u njihovu tamu, dajući im nadu da će jednog dana i oni pronaći svoj put natrag, bez obzira koliko daleko pali. Bili su spašeni ne ulaskom u crkvu, nego molitvom koja je iz nje izlazila.
I tako je svake noći, uz pomoć onih koji su vjerovali, crkva Svete Blažene Djevice Marije postala svjetionik nade ne samo za ljude, nego i za izgubljene duše koje su nekada bile Božji anđeli.