Starodrevno groblje na Mladima povijesno je mjesto važno za cijelu drevnu župu Veljake, dakle za ljubuški kraj i šire. Moglo bi biti jedno od najstarijih groblja u cijeloj Hercegovini, a zacijelo i šire.
Po nekima spominje ga već bizantski car Konstantin Porfirogenet 925.godine. Na ovome mjestu još prije toga bila je ranokršćanska bazilika.
Ovdje su stoljećima zborili i veljali velikaši pridošlih hrvatskih plemena. Prema tome nastao je vjerojatno naziv župe i mjesta Veljaci.
Godine 1389.bosanski kralj Dabiša Veljake kao kraljevsko imanje daruje svojoj kćeri Stani. Na tome mjestu bila je sagrađena srednjovjekovna kraljevska crkva svetoga Ilije koji je i danas zaštitnik župe Veljaci.
Vrlo vjerojatno Humačka tj.Veljačka ploča bila je dijelom oltara te crkve. Turci su nakon osvajanja Hercegovine crkvu porušili, a zvono, prema narodnim pričama srebrno zvono, bacili u rijeku. Najnovija istraživanja pokazala su da se zvono nalazi nekoliko metara pod naslagama blata.
Na tome mjestu izgrađena je potom malena kapelica koja postoji i danas, čiji je nadvratnik spomenik rimskomu vojniku kršćaninu koji je pukim slučajem preživio preko tisuću i petsto godina. A i to svjedoči o prisutnosti rimokatoličke vjere u ovim krajevima još od prvih stoljeća poslije Krista.
U toj su kapelici stoljećima protjerani franjevci služili sv.Misu i dijelili sakramente, dolazeći uglavnom iz samostana u Zaostrogu i Živogošću.
Prema drevnoj narodnoj predaji rijeka Mlade koja protječe pokraj groblja i kapelice dobila je ime po tragičnim pričama o mladama koje se nisu htjele pokoriti turskim begovima i agama i nisu prihvaćale bezbožni "ius primae noctis", tj.nisu htjele s njima provesti prvu bračnu noć.
Za kaznu često bi bile ubijene i bačene u rijeku. Zabilježeni su i slučajevi tzv.krvavih svatova - Turci su više puta masakrirali i ubacili u rijeku u mladence i sve svatove tako da je rijeka bila crvena od krvi.
Danas je ovo sveto povijesno mjesto posve zaboravljeno od državnih i crkvenih vlasti. Naš narod, živeći vazda pod neprijateljskim, tuđinskim režimima, brinuo se o pukome preživljavanju i nije imao sredstava za bilo kakvo ozbiljnije istraživanje groblja. Svejedno su naši stari bili svjesni važnosti i svetosti ovoga mjesta puno više od današnjih generacija koje imaju i sredstva i ljude da istraže ovaj povijesni lokalitet.
Koliko nam je svijest niska, pokazuje i činjenica da groblje na Mladima uopće nije bilo uneseno na Google karte.
U drugim narodima takvo mjesto zacijelo bi bilo mjesto na kojemu bi se izgradila kapelica za vjenčanja ili dijelila sveta Potvrda (Krizma) novim pokoljenjima.