Sunset view Point
Preveri vsa mnenja, ocene, odpiralne čase ter kontaktne podatke za Sunset view Point,
planinarski prostor
v
mestu primošten.
Aktivnosti
- Planinarenje: Da
- Kružna staza: Da
- Hodanje: Da
Djeca
- Dobro za djecu: Da
- ponedjeljak Otvoreno 24 sata
- utorak Otvoreno 24 sata
- srijeda Otvoreno 24 sata
- četvrtak Otvoreno 24 sata
- petak Otvoreno 24 sata
- subota Otvoreno 24 sata
- nedjelja Otvoreno 24 sata
Google
great spot for sunset
Google
Primošten je jedno od onih mjesta koje čovjeka osvoje na prvi pogled i zauvijek ostanu s njim. Na kamenitom poluostrvu, okružen modrim morem, leži kao da mirno spava, a ipak priča bez riječi. Malo ribarsko naselje, nekada pravo ostrvo, s kopnom je u prošlosti bilo povezano pokretnim drvenim mostom. Upravo po tom mostu i nosi ime – Primošten, što znači „premostiti“. Kasnije je most zamijenjen nasipom, ali duh ostrva ostao je isti: zatvoren, sabran, s morem svezan sa svih strana. Na uzvišenju iznad mjesta, među borovima i vjetrom, stoji crkva svetog Jurja iz 15. vijeka. Pogled s nje se prostire daleko – prema pučini, arhipelagu i kamenim vinogradima, koji su postali simbol upornosti ljudi ovoga kraja. Na škrtom tlu, među kamenjem gdje bi malo šta opstalo, generacije Primoštenaca su sadile lozu, gradeći suhozide i obrađujući svaki komadić zemlje. Taj prizor – vinova loza u kamenu – toliko je snažan da je pretočen u maketu i poslan u New York, gdje danas stoji u zgradi Ujedinjenih nacija kao svjedočanstvo čovjekove volje da živi u skladu s prirodom. Niz padine prema moru spuštaju se uske kamene ulice, vijugaju pored kuća koje još mirišu na prošla vremena, a završavaju na obali, uz poznatu plažu Malu Raduču. More je ovdje gotovo prozirno, a borovi iznad nje šire miris smole, hladeći kamen i ljeto. Iako je danas Primošten i živahan turistički gradić, nije zaboravio svoju prošlost. Još uvijek se ujutro mogu čuti ribari kako se vraćaju s mora, osjetiti miris sveže ribe i domaćeg vina, i prošetati pored zidova koji pamte više nego što kazuju. A priče – u Primoštenu one dolaze iz tišine. Kažu da su ljudi nekada pokušavali graditi crkvu svetog Jurja na raznim mjestima, ali bi se temelji svake noći „preselili“ na brdo iznad sela. Vjerovalo se da je to volja sveca koji je želio gledati more i štititi pomorce. Tek kad su mještani poslušali taj znak, crkva je sagrađena tamo gdje stoji i danas – i nijedna oluja od tada nije poljuljala njene temelje. Pričalo se i o starici, Babi Mari, koja je umjela govoriti s vjetrom. Kada bi zavladala suša ili se more uspavalo bez ribe, ljudi bi joj donosili kruh i ulje. Ona bi tada odlazila na rt, s kosom svezanom i snopom smilja u ruci, i šapatom dozivala buru. Jednom, kažu, more joj je cijelu noć odgovaralo šaptom, a već sutradan ribarske mreže bile su pune, a nebo donijelo kišu. Još i danas, za tihih zora, kad se vjetar utiša, može se čuti zvono iz dubina. Mještani vjeruju da dolazi iz crkve koja je nekad postojala na mjestu današnjeg mora. Nikada je niko nije vidio, ali zvono, kažu, ne zvoni bez razloga. U Primoštenu, granica između stvarnog i mitskog nikada nije bila jasno povučena. Možda baš zato sve ovdje izgleda kao san – a opet je toliko stvarno, živo i domaće. Kao da se i kamen i more, i zvuk zvona sjećaju nečega što ljudi odavno zaboraviše.
Podobne storitve
