Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj datira od 1611. godine kada je biskup Simeon Vratanja pristupio Katoličkoj Crkvi, stvarajući Marčansku eparhiju. Ova eparhija prvotno je okupljala vjernike bizantskog obreda u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, a danas je poznata kao Križevačka eparhija. Tijekom svoje povijesti, eparhija je bila pod različitim jurisdikcijama, te se razvijala kroz mnoge izazove, uključujući političke sukobe i promjene unutar crkvenih zajednica.
Početno središte eparhije bilo je manastir sv. Mihaela u Marči. Tijekom 17. i 18. stoljeća, biskupi su se borili za autonomiju unutar katoličkog okvira, dok su mnogi marčanski biskupi, poput Gabre Mijakića i Pavla Zorčića, igrali ključne uloge u očuvanju vjere i izgradnji obrazovnih institucija. Eparhija je konačno dobila pravni status 1777. godine kada je Papa Pijo VI. potvrdio osnivanje Križevačke biskupije.
U 19. i 20. stoljeću, grkokatolička zajednica se proširila na nova područja, uključujući doseljavanje Rusina i Ukrajinaca, koji su obogatili kulturu eparhije te pridonijeli povećanju broja vjernika. Tijekom Domovinskog rata i drugih sukoba, crkve i crkvene zajednice suočile su se s izazovima, no vjernici su se i dalje okupljali i održavali svoje običaje.
Godine 1966. sjedište križevačkog biskupa premješteno je u Zagreb, a 2011. obilježena je 400. godišnjica eparhije. Eparhija se danas sastoji od župa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, te nastavlja svoje religijsko i kulturno nasljeđe. Križevačka eparhija daje veliku pažnju i potporu svojoj zajednici organiziranjem liturgija, te sudjelovanjem u raznim crkvenim i kulturnim događanjima, unatoč izazovima modernog društva.
Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj predstavlja bogatu tapiseriju vjerskog identiteta, kulture i povijesti, te ostaje ključna komponenta vjerskog života u regiji.