Sve što bih rekla je veliko HVALA. Svima vama liječnicima i volonterima. Boravak na Lošinju je bio veličanstven. Još jednom se pokazalo da nam za sreću malo treba. Biti dio ovog projekta vas može učiniti bogatijim za pregršt srca punih topline i dati vam vjetar u leđa. Emocije se još nisu slegle, ali srce je kao kuća. Dao Bog da ovo postane dio obveznog programa u liječenju onkoloških bolesnika.
2025-05-21
Mirjana M. B.
Google
Hvala udruzi Budi Dobro i dragim ljudima koji su se posvetili i odvojili svoje vrijeme da pomognu nama onkološkim bolesnicima.Bila sam prvi puta i zahvalna sam do neba što sam upoznala sve drage ljude koje ću pamtiti cijeli život.To je pravi odmor za dušu i tjelo.Hvala svima ♥️.
2025-05-21
Katarina K. B.
Google
Ne nalazim prave riječi za opisati ovo čarobno i iznimno korisno iskustvo, ali bih ga preporučila svim onkološkim pacijentima. Ako je u vama ostao i tračak onog poznatog nam osjećaja da smo nekakve anomalije u društvu - ovdje će biti u potpunosti odagnan. Bez obzira u kojem ste dijelu svoje borbe, bit ćete naoružani najjačim lijekom - pozitivom.
U divnoj grupi ljudi koja vas razumije te vođeni šačicom vrijednih organizatora, puno ćete učiti, uživati, plakati, smijati se i ŽIVJETI punim plućima - pa i doslovno, na miomirisnom Velom Lošinju.
Hvala od srca predivnim organizatorima, predavačima i svim sudionicima koji su uskočili i dali svoj doprinos. Ne želim zvučati patetično, ali činite svijet (pogotovo naš svijet) boljim mjestom.
2025-05-16
Mirjana M. �.
Google
Ne znam kako da opišem sve ono što mi je ova grupa pružila, a da ne ostanem nedorečena. Jer ovo nije bila samo psihološka podrška. Ovo je bilo utočište. Sigurno mjesto gdje sam mogla da spustim sve maske, strahove, suze, ali i osmijehe, bez da me itko gleda drugačije.
Od trenutka kada sam prvi put ušla u prostoriju – ili u Zoom poziv – znala sam da nisam sama. Tamo su bili ljudi koji znaju. Ne iz knjiga, ne iz teorije – već iz svakog daha, svake noći bez sna, svakog dana borbe sa sobom i svojim tijelom. I to je stvaralo povezanost jaču od riječi.
Zahvaljujući ovoj grupi, naučila sam da gledam svoju situaciju iz drugog ugla. Da se ne pitam više “zašto ja?”, već “kako dalje – i zašto je ipak moguće”. Naučila sam da nije slabost pokazati tugu, ni tražiti podršku. Naučila sam da je i u najmračnijem trenutku moguće pronaći toplinu.💞
Ta toplina… dolazila je iz svakog pogleda razumevanja, iz svake iskrene riječi, iz svakog zagrljaja – makar i samo riječima.
Ova grupa mi je pomogla da shvatim da se ne borim sama. Da nismo samo pacijenti – mi smo ljudi koji se bude, koji se menjaju, koji se bodre. Zajedno. I da sve ovo ima smisla kad se podijeli. Da je izlaz moguć. Da teškoća ne mora da znači kraj – nego možda početak jedne dublje, vrednije životne misije.
Zahvalna sam. Zajednici. Voditeljima. Svakom čoveku iz kruga. Ostavili ste trag u meni koji ne bledi.