Samostan u Lepoglavi, osnovan oko 1400. godine od strane grofa Hermana II. Celjskog, predstavlja značajnu točku kulturne i vjerske baštine Hrvatske. Smješten podno brda Gorica, ovaj kompleks obuhvaća crkvu sv. Marije, koja je sačuvana do danas, a njena gotička arhitektura svjedoči o bogatoj povijesti.
Na osnovu Pavlinskih izvora, samostan je prvotno bio okružen čvrstim zidom, dok su okrugle kule čuvale njegovu sigurnost. Kroz povijest, zgrada je pretrpjela mnoga razaranja, uključujući napad Turaka 1481. godine i značajnu štetu tijekom Drugog svjetskog rata. U 17. stoljeću crkva je barokizirana, a njen interijer obogaćen je prekrasnim baroknim namještajem i freskama Ivana Krstitelja Rangera.
Uz ukidanje pavlinskog reda 1786. godine, kompleks je bio stavljen pod državnu upravu, a zatvorenici su u njemu boravili sve do 2000. godine. Ova prenamjena dovela je do devastacije zgrada, dok su arheološka iskopavanja koja su započela 1970-ih godina otkrila ostanke srednjovjekovnog samostana, što je omogućilo restauratorske radove na obnovi ovog kulturno-historijskog naslijeđa.
Godine 2001. samostan je vraćen Varaždinskoj biskupiji, s ciljem povratka Lepoglave u status vjerskog i kulturnog središta sjeverozapadne Hrvatske. Crkva je zaštićeni spomenik nulte kategorije, a orgulje iz 1649. godine predstavljaju jedno od najstarijih glazbenih instrumenata u zemlji.
Samostan u Lepoglavi simbolizira kontinuitet vjerske i kulturne tradicije koja traje stoljećima, unatoč brojnim promjenama i izazovima. Njegova obnova i očuvanje predstavljaju značajnu misiju u očuvanju hrvatske kulturne baštine i identiteta.
4.6 (456 mnenj)
nova gorica